{"id":1080,"date":"2013-07-08T10:19:18","date_gmt":"2013-07-08T10:19:18","guid":{"rendered":"http:\/\/tragomsvogvremena.com\/?page_id=1080"},"modified":"2013-08-22T10:30:45","modified_gmt":"2013-08-22T10:30:45","slug":"veliki-ulov","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/?page_id=1080","title":{"rendered":"&#8222;Veliki ulov&#8220;"},"content":{"rendered":"<p>&nbsp;<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft\" alt=\"tragomsvogvremenavelikiulov\" src=\"http:\/\/tragomsvogvremena.com\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/tragomsvogvremenavelikiulov-205x300.jpg\" width=\"205\" height=\"300\" \/><\/p>\n<p style=\"text-align: left;\" align=\"center\"><span style=\"font-size: medium;\">\u00a0 \u00a0 Sunce je odsko\u010dilo i moglo se re\u0107i da nije zora. Mirko je do\u0161ao na obalu u samo svitanje. Sedeo je i nemo gledao strunu, \u010dije je pomeranje pravilo krugove po vodi. Ti krugovi kao da su oslikavali njegovo se\u0107anje na detinjstvo.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Setio se Mirko svog oca. Prek \u010dovek. Od njega je, ka\u017eu, nasledio \u0107ud. Svakoga dana ga je nestrpljivo \u010dekao s posla sa \u017eeljom da se sa njim igra, i sa strahom da li \u0107e on na\u0107i neki razlog da ga grdi. Bilo je u njegovom detinjstvu i lepih i onih drugih dana. \u010citavog \u017eivota se rado se\u0107a tih lepih i poku\u0161ava da zaboravi one druge. Ali, ne da se sve zaboraviti. Jutros mu se u se\u0107anje\u00a0 vratio onaj dan koji ga proganja.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Tada je imao sedam godina, ba\u0161 kao njegov sin sada. Po\u0161ao je u \u0161kolu. Te\u0161ko mu je padalo da ceo dan provede u klupi. Razlog je bio njegov nemiran duh i u\u010diteljica koja ga nije nikada saslu\u0161ala, ve\u0107 bi ga na prvi negov nesta\u0161luk vukla za u\u0161i i udaljavala sa \u010dasova. Mirko bi tada odlazio kod bake koja je \u017eivela u blizini. Ku\u0107i se vra\u0107ao kad i ostala deca, ne pri\u010daju\u0107i gde je proveo vreme.<\/span><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/tragomsvogvremena.com\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/542051_143846355748367_1261344600_n.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignright\" alt=\"tragomsvogvremenaveliki ulov\" src=\"http:\/\/tragomsvogvremena.com\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/542051_143846355748367_1261344600_n-225x300.jpg\" width=\"225\" height=\"300\" \/><\/a><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Dan koji Mirko odli\u010dno pamti je onaj kada se za sve to saznalo. Batine bi i zaboravio, ali ne mo\u017ee poni\u017eenje koje mu se urezalo u du\u0161u. Otac ga je izudarao pred svim drugovima. Danima je i\u0161ao u \u0161kolu pognute glave. Svi su ga zadirkivali. Stideo se. Majka nije smela od oca da mu pru\u017ei podr\u0161ku. Jedino ga je baka pre\u0107utno razumela. I sada, kada misli o tome, oseti tugu \u0161to otac nije hteo bar malo da ga saslu\u0161a. Tako je \u017eeleo da mu objasni za\u0161to se sve tako odigralo. Ali, ne! Otac nije hteo da \u010duje ni re\u010d. Bol od batina je brzo pro\u0161ao, ali onaj drugi \u2013 nije. On traje i danas.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Uzdah koji se Mirku ote iz dna du\u0161e kao da ga probudi iz\u00a0 bolnih uspomena. Upita sebe: odakle mu sad ba\u0161 to se\u0107anje. Novi uzdah ga je naterao da sebi prizna. Shvatio je \u2026<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Prethodnog dana se dogodilo ne\u0161to \u0161to je uznemirilo njegovu porodicu. Dragi susedi su iznenada morali da se sele. Nakon vi\u0161e godina divnog dru\u017eenja obe porodice su zbog toga tugovale. Najvi\u0161e je patio Joca, Mirkov sin. Odlazio mu je najbolji drug. Kako je Mirko uvek od Joce tra\u017eio da bude tatina sin\u010dina, koja nikad ne pla\u010de, Joca je tugovao kriju\u0107i svoje suze. To je trajalo nekoliko dana. Ju\u010de, kada su krenuli, Joca je osetio da \u0107e ispasti meku\u0161ac pa je pobegao u ku\u0107u da se ne pozdravi. Mirko je burno reagovao. Po\u010deo je da ga doziva, da se ljuti, grdi. Izvukao ga je iz ku\u0107e svog uplakanog i poni\u017eenog. Kako se Joca ose\u0107ao, ne treba ni pomenuti. U tom trenutku sva tuga ovoga sveta pala je na njega. Niko se nije setio da on, mo\u017eda, ima obja\u0161njenje. Dok je mahao susedima, jecaje su mu prekidali uzdasi, kakvi se mogu oteti samo iz de\u010dje du\u0161e.<\/span><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/tragomsvogvremena.com\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/tragomsvogvremenavelikiulov-31.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignleft\" alt=\"tragomsvogvremenavelikiulov (3)\" src=\"http:\/\/tragomsvogvremena.com\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/tragomsvogvremenavelikiulov-31-300x225.jpg\" width=\"300\" height=\"225\" \/><\/a><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Mirko se od svojih misli postideo. Osetio je krivicu kao nikada do tada. \u017dao mu je bilo \u0161to nije mogao da vrati vreme unazad pa da\u00a0sa svojim sinom podeli tugu, nego mu je jo\u0161 muke dodao.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">I sad, na obali reke, dok \u010deka da li \u0107e riba da zagrize, Mirko je, se\u0107aju\u0107i se svog bola iz detinjstva, osetio sinovljev bol.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-size: medium;\">Spakovao je svoj pribor za pecanje. Brzo je krenuo ku\u0107i. Na pragu, iznena\u0111ena, sa\u010deka ga supruga upitnim pogledom. Razumeo je njen pogled i rekao joj da je jutros doneo veliki ulov, ali ne u torbi, ve\u0107 u du\u0161i.<\/span><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&nbsp; \u00a0 \u00a0 Sunce je odsko\u010dilo i moglo se re\u0107i da nije zora. Mirko je do\u0161ao na obalu u samo svitanje. Sedeo je i nemo gledao strunu, \u010dije je pomeranje pravilo krugove po vodi. Ti krugovi kao da su oslikavali njegovo se\u0107anje na detinjstvo. Setio se Mirko svog oca. Prek \u010dovek. Od njega je, ka\u017eu, [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":16,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-1080","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1080","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1080"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1080\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1477,"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/1080\/revisions\/1477"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/16"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tragomsvogvremena.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1080"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}